Rade
Drainac
NAŠA
LJUBAV
Noć me
ta u mladosti stiže,
Pa mi
u srcu spava da ne ozebe!
Videste
li pseto koje čovek tera od sebe,
A ono
mu i dalje ruke liže?
Sa
mnom je tako: mogu i ne mogu bez nje.
Kada
se osamim zaogrne me ogrtačem snova.
I mada mi davno reče sve,
Uvek
je za me nova.
Danima
se koljemo kao hijene
I
jedno u drugom vidimo kugu,
A opet
… izvan te kobne žene
U
mojoj duši nema mesta za drugu.
Otkad
se znamo sanjamo da se rastanemo,
I već
sam od toga kao mesec žut,
Pa se
opet neobjašnjivo sastanemo
Da
zajedno produžimo put.
Ne
znam više da li je to ljubav,
Ili
zagonetni čulni mrak;
Znam
samo da bih se bez nje razbio kao splav
O rečni brzak.